Humanitarni radnici MFS-EMMAUS-a dostavljaju pomoć narodu Rohingya u izbjegličkim kampovima u Bangladešu

Uposlenici MFS-EMMAUS-a Mohammad Yaser Sabbagh i Elmedin Škrebo protekle sedmice bili su u posjeti izbjegličkim kampovima naroda Rohingye u Bangladešu (regija Cox Bazar), kako bi dostavili pomoć izbjeglicama. Novčana pomoć je prikupljena zahvaljujući Islamskom kulturnom centru Bošnjaka u Berlinu, kao jednog od značajnijih učesnika u akciji prikupljanja pomoći za Rohingye, ali i ostalim pojedincima koji su svojim uplatama pomogli akciju MFS – EMMAUS-a. Novčana sredstva su iskorištena na licu mjesta za nabavku prostirki, hrane, higijenskih potrepština, odjeća i obuće, navodi se u saopćenju za javnost domaće humanitarne organizacije MFS – EMMAUS.

Naime, ova regija grada Cox Bazar (Koksbazar) je višemilionska i pogranični je grad Bangladeša na granici sa Burmom. U njemu i njegovoj okolici svoj spas od progonitelja pronašlo je oko 800.000 pripadnika naroda Rohingya. Ovo je nezvaničan podatak, a pretpostavlja se da ih ima i do 1 milion. Cijela regija južnog Bangladeša sa Koksbazarom prije svega, je jedno veliko izbjegličko naselje.

Mnoštvo je manjih i većih izbjegličkih naselja od nekoliko desetina porodica do onih sa hiljade i više. Njihov dom je improvizovani šator od plastike i drveta na zemlji. Nemaju osnovne životne potrebštine: pitke vode, hrane, higijenskih preparata, niti toalet. Dane provode lutajući po kampu u iščekivanju da će im neko dijeliti hranu ili nešto što im je prijeko potrebno. A potrebno im je sve!

„Život domaćeg stanovništva nije mnogo bolji u odnosu na život Rohingya, jer i jedni i drugi žive u teškom siromaštvu ali pored toga mnogi domaćini ustupili su im svoju zemlju, imovinu i ionako trošne i neuslovne kuće. Rekli bi „tjesna kuća ali širokogrud domaćin“. Veliku pomoć i podršku u brizi o izbjeglicama pruža bangladeška vojska, koja kontroliše red, naročito su prisutni tokom podjela pomoći kako ne bi došlo do zloupotreba.

Nedostatak hrane je najveći problem ali pored toga problem su i klimatski uslovi, odnosno obilne kiše. Nije samo dovoljno nahraniti čovjeka potrebno mu je zaštiti i zdravlje i obezbijediti kakav takav dom. Slušajući i uvažavajući potrebe i zahtjeve izbjeglica sa kojima su naši partneri iz IHH organizacije od prvoga dana kada je počela humanitarna intervencija, bili smo u posjeti jednom dijelu izbjegličkog kampa Balukhali gdje smo podijelili prostirke i cerade za preko stotinu porodica Rohingya“ – izjavio je pomoćnik direktora MFS-EMMAUS-a Elmedin Škrebo.

Tokom svog boravka posjetili su i druge kampove pod nazivom Gundum, škole u kojim su dijelili školski pribor i odjeću (dječacima komplet trenerke, a djevojčicama komplet njihovih tradicionalnih suknji i košulja), te ambulantu.

Škole su napravljene od granja i trstike. Sa 210 djece radi 6 učitelja, a rade onoliko koliko mogu kroz improvizovanu nastavu, djeca tokom nastave sjede na podu, nemaju materijala za rad osim onoga sto im najčešće donira turska organizacija IHH koja je i finansirala ‘izgradnju’ škole.

„Prošli smo kroz nekoliko sokaka ovoga naselja, i ostali zaprepašteni teškim, nehumanim, pa čak i zaraznim dijelovima ovog kvarta. Dovoljno je samo primjetiti da sve porodice svoje otpadne vode i kanalizaciju ispuštaju u plitko kopane kanale koji prolaze između šatora, a negdje i ispod samih šatora. Djeca se okolo

igraju, bez nadzora, bosi, oni manji nerijetko i goli bez odjeće, izloženi svim negativnostima kolektivnog načina zivota.

Glad i neimaština su svakodnevnica ovih ljudi koji su pretrpjeli teške muke i zlostavljanja. Koliko li samo dječice zaspi na prašnjavoj zemlji gladnih stomaka? Zamislite se u njihovoj situaciji barem jedan dan, jedan sat.

Uzmimo kao pouku sudbinu naroda Rohingya, ali i jos više kao iskušenje da prema svojim mogućnostima pomognemo onome koji najviše pati i treba našu pomoć.

–