MFS-EMMAUS Potočari: Odigran memorijalni turnir u čast Saida Hasanovića, preminulog korisnika Internatskog smještaja u Potočarima
Memorijalni turnir „Said Hasanović“ odigran je jučer u Potočarima uz prisustvo porodice Hasanović, prijatelja, korisnika Internatskog smještaja u Potočarima te uposlenika MFS-EMMAUS-a. Obilježena je jedna duga godina tugovanja za preminulim Saidom, nekadašnjim korisnikom našeg Internatskog smještaja. Na našu žalost i na žalost svih onih koji su voljeli, cijenili i poštovali našeg Saida, njegovo srce prestalo je da kuca prošle godine, 3. oktobra. Said Hasanović rođen je 18. maja 2001. Završio je Hemijsku školu u Srebrenici te je kasniji nastavak školovanja započeo u Turskoj Vojnoj akademiji.
Proveo je tri godine u Emmaus-u gdje su ga svi poznavali kao nekog ko je uvijek bio spreman pomoći drugima. To je i više puta dokazivao velikodušnim gestima, poput onoga kada je od svog zarađenog džeparca častio večerom svu djecu internata. Zračio je optimizmom, vjerom u sebe, težio ka tome da ostvari svoj cilj i bio na dobrom putu. Ipak, našeg vojnika zadesila je teška bitka, ona sa sudbinom koju nije uspio dobiti. Sada bez obzira na neizmjernu čežnju i bol, trebamo biti ponosni na njegov uspjeh i lavovsko srce. Said je osoba koje se svi rado sjećamo svaki dan, ne samo na ovakav način. Bio je odan nogometu, te smo u sjećanje na njega, svim srcem, danas igrali ono u čemu je naš Said najviše uživao.
Podsjećamo da je prije nekoliko godina izgubio i oca, te je o njemu i braći brigu vodila majka Hava koja je prisustvovala turniru.
Bio je uzor svojoj braći i mnogima u Internatu i kao takav će ostati u našim sjećanjima. Molimo dragog Allaha da ti podari vječni Džennet a njegovoj majci da ojača srce i podari sabur.
Prije samog početka turnira, pročitani su stihovi posvećeni našem Saidu, koje je napisala korisnica MFS-EMMAUS-ovog Internatskog smještaja za djecu u Potočarima:
I zato…
Nemoj mama,
Nemoj majko patiti,
nemoj majko plakati,
što ti sin odlazi, što ti sina nema,
znaš li majko da ni tamo sam biti neću,
znaš li majko da najljepše mjesto tamo mene čeka…?
Ima majko tamo i babo,
čežnja za njim sad je gotova,
znaš li majko, da selam sam mu nazvao,
u vojničkom odijelu,
oficirom svojim me je nazvao,
ponosan je babo, kao i ti što si,
znam majko da te boli,
znam da te vrijeđa,
što sam mlad otišao, željan života
al’ znaš majko da je to Njegova volja,
On kad kaže budi, ono biti mora,
budi jaka moja vilo
i hvala ti do neba,
tvoj sin uzdigute glave sad Džennetom hoda,
ostale su uspomene da te na me’ sjećaju,
u san kad ti svratim ne budi se uplakana,
budi se sa najljepšim osmijehom,
a ja ću majko opet tebi doći…
Ti si majko amanet što te braći ostavljam,
da te čuvaju majko od svakog zla,
neka ti duša mirna bude,
kao da sam u zagrljaju tvom,
a znam majko da samo tako srce ti je mirno,
imaš pozdrav od sina vojnika,
imas pozdrav od svog sina oficira.
