fbpx
JEZIK
  • Bosanski
  • English
Pretraga za:

OSTALI SMO BEZ JOŠ JEDNE LATICE SREBRENIČKOG CVIJETA

OSTALI SMO BEZ JOŠ JEDNE LATICE SREBRENIČKOG CVIJETA
PALA JE ALI ĆEMO JE MISLIMA NOSITI SVE DOK ŽIVI BUDEMO HODILI PO ZEMLJI BOSANSKOJ
MFS-EMMAUS-LJUBAV ZA MAJKE SREBRENICE
Jako teško nam je pisati o našim majkama Srebrenice koje su preselile i napustile nas. U nedjelju smo na bolji svijet ispratili i Nuru Alispahić. Zaista su to i naše majke, naše sestre, naša snaga i primjer kako se treba boriti i kada vam iščupaju srce. Teško nam je ali moramo podsjećati sve nas i zato ovo pišemo i pričamo. Ako prestanemo pričati ili ako budemo pričali samo kada se približi juli, preći ćemo iz žala u ritual, iz rituala u zaborav, ali ostat će rana da boli i mori. Majka Nura, čije su srce više puta ubili ali je prkosila ovozemaljskim silama, boreći se da pravda uđe na velika vrata i bude temelj svega što ne smijemo zaboraviti, zbog onih koji su stradali od ruke vođene zlim idealima koje nećemo ni spominjati, jer gorak je ukus u ustima i bljutak od pomena. Jako puno naših majki još uvijek nije pronašlo kosti svoje djece, neke od njih su i preselile u iščekivanju poziva i nadi da je pronađeno bar nešto, ali uzalud. Crna zemlja kažu uvijek progovori istinu ali bojimo se da će biti kasno za većinu naših majki. Njihov smiraj bi kažu bio kada bi podigle ruke iznad nišana svoje djece. Koliko bolna duša mora biti da se može smiriti na takav način, kada ne zna gdje da se okrene dok uči fatihu pa joj to postane želja jedina saznati. Koliko bolestan um može proizvesti toliku bol, namjerno, planski, organizovano i sistematski riješiti da ucvili hiljade porodica kao da gumicom briše nečije živote.
Pored rahmetli Nure Alispahić koja je u ratu izgubila dva sina i muža, a nedugo zatim poslije rata i kćerku, nedavno su nas preselivši napustile i još četiri majke koje su bile uključene u naš projekat “Ljubav za majke Srebrenice”: Alija Bektić (U ratu izgubila jednog sina i muža), Tihara Mehmedović, Fata Lolić (u ratu izgubila muža) i Nura Begović ( u ratu su joj poginula dva brata). Svaka od majki ima posebno mjesto u našim srcima i posebno tužnu priču koje ćemo pamtiti i spominjati generacijama koje dolaze, da se nikada i nikome ne ponovi Srebrenica. Neka je vječni rahmet vašim dušama napaćenim. Nadamo se samo jednom, da gore negdje, vaše i duše vaše djece se sastave kao nekada dok ste bezbrižno živjele sa njima drage naše MAJKE.