Pomoć za socijalno ugrožene porodice u Krajini
Sjećate li se djevojčice iz Bužima koja plače dok joj oca odvode u zatvor zbog tri metra drva…?
MFS-EMMAUS danas je posjetio porodicu Dedić u Dobrom selu kod Bužima i uručio im prehrambene i higijenske pakete, odjeću i obuću za mališane i ostale kućne potrebštine koje će narednih mjesec dana biti dovoljne da se ova porodica prehrani. A Ramizu, suprugu uhapšenog Fikreta Dedića koji će po svemu sudeći narednih šest mjeseci provesti u zatvoru odvojen od svoje djece, iznenadili smo jednim posebnim poklonom. Odveli smo je u obližnju trgovinu namještaja da sebi izabere kuhinju gdje će kao i svaka čestita domaćica moći spremati obroke za svoju djecu i tako ih dočekivati iz škole.
Skromna radnička porodica koju su kroz život šibale nedaće imala je samo riječi hvale. Iako sva Fikretova djeca nisu bila kod kuće imali smo sreće da upoznamo djevojčicu koja je na fotografiji grlila oca dok je odlazio u zatvor. Na pitanje kako se osjeća sada i ima li neku želju da joj možemo ispuniti, samo je ustala i izašla iz prostorije. Nije trebala ništa reći, nažalost bilo nam je jasno da njenu želju da joj se babo vrati iz zatvora ne možemo ispuniti.
Koliko sudbina mora da bude surova pa da ovakvu djecu stavlja na iskušenje, čemu oni ovako mali trebaju da se nadaju, u koga da vjeruju. Ostaje im vjera u dobre ljude da će im svratiti u Dobro selo i pomoći da prežive zimu bez oca sa mjesečnim primanjima od nepunih 120 KM. Da, to je njihova realnost koja će se odvijati nekoliko mjeseci iza zidova male kuće pune prelijepih dječijih osmijeha.
Pored ove porodice obišli smo i samohranog oca šestero djece iz malog mjesta Hepići kod Stijena, općina Cazin, koga smo obradovali prehrambenim i higijenskim paketom kao i toplijom obućom i odjećom za mališane. Zijad Hepić je ratni vojni invalid kojem je nedavno komisija skinula invalidnost i ne dobija više nikakva primanja na osnovu toga. Već duži period živi od pružene ruke naroda i školuje šestero osnovaca. Djeca, koje je majka prije nekoliko godina napustila, prepustila je po svemu sudeći dobroj volji naroda koji im pomaže. Skromni i iznenađeni mališani najviše su se obradovali slatkišima i obući, jer kako i sami kažu, više neće čitav dan u školi provesti mokrih nogu. Zapitamo li se ikada koliko je teško danas školovati jedno dijete sa prosječnom platom naše zemlje, onda moramo znati da ovaj čovjek koji je nedavno operisan i nesposoban za rad, vodi jednu herojsku bitku sa samim sobom i prkosi životu koji nije baš uvijek dobar prijatelj. Vjeruje u neka bolja vremena i nada se da će istrajati da svoju djecu školuje kako bi sutra postali neovisni o drugima.
